Zamka za mediore
- TI – nesamostalnost, ovisnost, zavisnost
- JA – samostalnost, neovisnost, nezavisnost
- MI – oslanjanje, međuzavisnost, međuovisnost
Čisto radi pojašnjenja – samostalnost je dobra stvar i veliki je napredak na putu od nesamostalnosti do samostalnosti. Ukratko – oslanjate se na svoje mogućnosti i resurse, pa postižete i solidne rezultate. Nekada davno bi rekli “Uzdaj se u se’ i u svoje kljuse”. Međutim, kako ne bismo zaglavili na srednjem nivou, odnosno da bi osoba napredovala i od menadžera postala lider, neophodno je postići dalji razvoj i sazrijevanje. Ponekad, čak i u višem menadžmentu, susrećemo osobe koje još uvijek imaju mentalni sklop samostalnosti, ali to je tema za drugi blog.
Između dvije vatre
Zamislite Jasmina, šefa podrške u uspješnoj firmi koja se bavi trgovinom tehničkim proizvodima. Mlad, sposoban i ambiciozan, Jasmin se suočava s konstantnim izazovom: fluktuacijom zaposlenih. U zadnjih nekoliko godina, kroz njegov odjel od 5-8 osoba je prodefilovalo skoro 40. Ova situacija rezultira time da Jasmin ne može u potpunosti vjerovati svojim saradnicima i gotovo sva odgovornost pada na njega. Jedan od drastičnih primjera dogodio se kada je Jasmin otišao na zasluženi odmor. Po povratku, dočekao ga je kolaps: brojni neriješeni problemi, nezadovoljni klijenti i osjećaj da se cijela firma skoro zaustavila bez njega.
Ova priča savršeno ilustrira poziciju srednjeg menadžmenta – uvijek “između čekića i nakovnja”. S jedne strane, tu su zahtjevi višeg menadžmenta za povećanjem prometa i zarade, često uz pritisak na smanjenje troškova, pogotovo u odjelima koji ne donose direktnu zaradu. S druge strane, tu je realnost tržišta rada i izazovi u upravljanju ljudima.
Mediori su dospjeli na svoje pozicije upravo zbog svoje sposobnosti preuzimanja odgovornosti, inicijative i fokusa na prioritete. Međutim, upravo u toj sposobnosti leži ZAMKA.
Osjećaj zadovoljstva i sreće koji dolaze s povjerenjem i oslanjanjem drugih može nas uvući u začarani krug gdje postajemo “nezamjenjivi”, ali istovremeno i preopterećeni. Kratkoročne pozitivne emocije su upravo to što nas koči u daljem napredovanju. Dodatni problem je NAVIKA. Predugi radni sati, gomilanje obaveza i narušen životni balans postaju svakodnevnica. Naviknemo se na stalno provjeravanje e-pošte, čak i prije spavanja, na rad vikendom i nemogućnost delegiranja zadataka.
Nakon nekog vremena, neki od nas se “probude” nezadovoljni svojim položajem i stanjem, sa poljuljanim povjerenjem u ljude. Ipak, to je još i bolja varijanta od narušenog zdravlja ili porodičnih odnosa, koji mogu nastupiti u ekstremnim slučajevima.
Zar ima dalje?
Stvari ne moraju biti tako crne. Postoje načini za kontinuirani napredak i sazrijevanje, uz istovremeno poboljšanje odnosa, produktivnosti i napretka cijele organizacije. Prvi korak je “dijagnoza”. Prema kontinuumu zrelosti, gore opisano stanje naziva se NEOVISNOST – stanje u kojem se oslanjamo isključivo na sebe i svoje sposobnosti. Ključna riječ je “JA”, koja opisuje naš doprinos, volju i organiziranost, uz (ne tako) potajno razmišljanje da su ljudi oko nas manje sposobni, neodgovorni ili prezahtjevni.
Neovisnost je ključan korak u sazrijevanju, ali bitna je spoznaja da postoji i viši stepen zrelosti. Efektivnost organizacija bez obzira na vrstu, zavisi od toga kako sarađujemo jedni sa drugima.
Najviši nivo zrelosti je stanje međuovisnosti, gdje pojedinac prelazi iz neovisnosti u svjestan i produktivan odnos s drugima. To znači da se najveći uspjeh postiže kroz saradnju, povjerenje i oslanjanje jednih na druge, umjesto djelovanja grupe pojedinaca koji se isključivo oslanjaju na vlastite sposobnosti.
Put ka međuovisnosti
Da bismo promijenili navike, moramo biti svjesni ciklusa promjene navika: Naše misli (paradigme) utiču na naše emocije i akcije, koje donose rezultate. Ti rezultati zatim utiču na naše paradigme. Za trajnu promjenu, moramo raditi na paradigmama – našem načinu razmišljanja.
Neovisnost znači da smo izgradili dobre navike usmjerene na nas same. Sljedeći korak je razvoj navika koje vode prema MEĐUOVISNOSTI.
Put do sinergije nije jednostavan zbog čega se trebamo vratiti na 1. naviku: Biti proaktivan. To znači prestati kriviti druge (zaposlenike za neodgovornost, viši menadžment za prezahtjevnost) i fokusirati se na ono na šta možemo uticati.
Višem menadžmentu treba jasno predstaviti značaj svog odjela i uticaj na krajnje rezultate rada organizacije kroz zadovoljstvo korisnika, po mogućnosti potkrijepljen konkretnim brojkama.
Kada je riječ o zaposlenicima, potrebno je uspostaviti procedure i organizovati treninge, ali i raditi na njegovanju dobre volje, savjesti i odgovornosti. U ovom procesu ključnu ulogu imaju navike 4, 5 i 6 koje omogućavaju izgradnju odnosa zasnovanih na povjerenju i međusobnom poštovanju. Međutim, uvijek prvo treba krenuti od sebe…
- Navika 4: Misli na dobitak (Win-Win) – obostrana korist
- Navika 5: Prvo traži da razumiješ, a onda da te razumiju (Seek First to Understand, Then to Be Understood)
- Navika 6: Stvaraj sinergiju (Synergize)
Umjesto zaključka
Svi smo ljudi i dijelimo iste duboko ukorijenjene karakteristike. Ipak, nadareni smo sviješću, savješću, maštom i slobodnom voljom koje nam omogućavaju rast razvoj i napredak. Uz odgovarajući način razmišljanja i alate, možemo postići kontinuirani uspjeh i zadovoljstvo koje Stephen Covey naziva EFEKTIVNOST. Razmislite o svom trenutnom stanju i poduzmite korake prema međuovisnosti.
Ako želite saznati više o navikama koje vode međuovisnosti, preporučujemo program 7 navika uspješnih ljudi – https://franklincovey.ba/the-7-habits/
Rešad Rovčanin
Managing Partner